Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Zakoni dvanaest tablica (lat. Leges duodecim tabularum) predstavljaju jedinstveni zakon koji se nalazio u temeljima antičkog rimskog prava.
Prema analističkoj historiografskoj tradiciji, 452. god. p. n. e. patriciji i plebejci dogovorili su se da se izabere komisija od deset ljudi koja će u pisanom obliku kodifikovati važeće pravne običaje. Ova komisija je nazvana Decemviri legibus scribundis consulari imperio (= "Desetorica sa konzulskom vlašću za pisanje zakona"), pri čemu decemvir u latinskom označava člana bilo koje desetočlane komisije. Također je dogovoreno da se tokom rada na kodifikaciji suspenduju svi drugi magistrati, te da na rad komisije ne budu dopuštene žalbe.
Prva desetočlana komisija, koja je bila sastavljena isključivo od patricija i na čijem se čelu nalazio Apije Klaudije Kras Inregilski Sabinski (lat. Appius Claudius Crassus Inregillensis Sabinus), stupila je na dužnost 451. god. p. n. e. Decemviri su centurijatskoj skupštini podnijeli na usvajanje kodeks zakona uklesanih na 10 tablica.
Zbog uspjeha ove prve komisije, za 450. godinu p. n. e. bila je izabrana nova komisija od deset članova, koja je dodala još dvije tablice i tako završila ono što je od tada poznato kao "Zakoni dvanaest tablica". Međutim, ovi drugi decemviri počeli su se ponašati kao tirani i zadržali su vlast i poslije isteka svog mandata. Na kraju su bili svrgnuti kada je jedan od njih pokušao da liši slobode nevinu djevojku po imenu Verginiju, što je izazvalo takav bijes naroda da je došlo do druge secesije plebejaca.
Zakoni su bili urezani na 12 bronzanih ploča i javno izloženi na Rimskom forumu. Njihove su se odredbe ticale pravne procedure, poništavanja dugova, očinske vlasti nad djecom, imovinskih prava, nasljeđivanja, pogrebnih ceremonija i različitih većih i manjih prekršaja. Mada su mnoge odrebe ovih zakona vremenom prevaziđene i kasnije bile modifikovane ili zamijenjene, Zakoni dvanaest tablica su predstavljali osnovu cjelokupnog potonjeg rimskog građanskog prava.
S obzirom da ovi zakoni, kako se čini, nisu imali nikakvih posebnih odredbi koje su se ticale konzulske vlasti, analističko objašnjenje za kodifikaciju izgleda sumnjivo. Priča o drugim decemvirima najvjerovatnije predstavlja invenciju analista modelovanu prema vlasti tridesetorice tirana u atinskoj historiji. Priča o Verginiji je također modelovana prema priči o Lukreciji i protjerivanju posljednjeg rimskog kralja. Stoga se druga secesija plebejaca, koja je integralni dio te priče, ne može smatrati historijskom. Na osnovi dostupnih podataka, ne može se reći da li su uzroci kodifikovanja zakona bili socijalno-ekonomske prirode. Rim je bio grad u usponu, i možda mu je jednostavno bio potreban sistematski kodeks zakona.
Članovi prve desetočlane komisije za pisanje zakona (451. p. n. e.):
Članovi druge desetočlane komisije za pisanje zakona (450–449. p. n. e.):
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search